CVU-BATANA

Mio Vesović aktivan je na hrvatskoj fotografskoj sceni već više od četiri desetljeća, a po svom pristupu i po karakteristikama opusa ubraja se u one fotografe koji čine vrh suvremene hrvatske fotografije. Pripada generaciji koja je snažno utjecala na razvoj fotografije u nas, obilježivši svojim djelovanjem, osobito osamdesetih godina 20.stoljeća, u vrijeme kad je fotografija zauzimala istaknuto mjesto u javnom, političkom i kulturnom životu, ne samo kulturnu scenu, nego i cijelu epohu. I danas su fascinantne Vesovićeve fotografije iz vremena „Poleta“ i „Studentskog lista“ , jer nose oznake identiteta  vremena i prostora; jedne generacije i jednoga kulturnog miljea.  Njegov objektiv obilježio je, poput svojevrsnog kroničara, na svoj autorski način, ljude i ambijente svoje sredine, ocrtavajući pripadnike društvenog i kulturnog života ponajprije Zagreba – svijet umjetnosti, estrade, sporta...Svoj autorski izričaj Vesović je brusio prvo kao fotoreporter i novinski fotograf, jer ga je zanimala dokumentarna, a onda i socijalno angažirana fotografija. Međutim, kao znatiželjan, inventivan – i inovativan autor, on ubrzo ostvaruje samostalne umjetničke projekte, a svoje fotografske teme konceptualizira i kritički radikalizira: od ubacivanja blage ironije i duhovite parodije, do otvorene provokacije. Osamdesetih godina pridonio je tako stvaranju Poletove buntovne estetike Novog vala, posebno s fotografijama muškog akta. Otad pa do danas, ostao je jedan od rijetkih koji se u svome stvaralaštvu bave tom temom, ali na način kako njoj pristupa suvremena umjetnost (i suvremeni performans). Tijelo ne prikazujući i ne opisujući, nego se njime koristeći kao medijem, kao likovnim alatom i umjetničkim materijalom,  kako bi se izreklo svoj stav i svoj komentar, pokazala pobuna i odaslala kritika (na primjer, u slučaju Tomislava Gotovca).

Vesović je uvijek na svoj poseban, jedinstveni način, kroz fotografiju reagirao na svijet oko sebe – ludički kreativno, ali nekad i subverzivno; rušeći tabue i osporavajući norme, pa njegove fotografske i kolažne zabilješke nisu samo običan zrcalni odraz stvarnosti, već su snažan kritičarski komentar na nju. Za mnoge danas ovaj autor slovi kao ekstravagantni fotograf. Međutim, on je prije svega kreativna umjetnička osobnost, u kojoj se krije s jedne strane analitičar i intelektualac, a s druge izuzetan emotivac. Njegove fotografije, a posebno kolaži, zbog svoje značenjske slojevitosti i svježine, nose u sebi stalnu aktualnost. O njegovu radu pisali su mnogi značajni kritičari i teoretičari. Tako Vesna Delić Gozze piše: „Rijetkom sposobnošću kreativca, Vesović sintetizira viđeno u fotografsku sliku zgusnute semantike. Bez obzira na motiv - studiju portreta, ljudski akt ili prizor s ulice, njegov potpis uvijek je prepoznatljiv , ali nikada nametljiv. Potpis rasnoga, međutim nikada glasnoga autora, čiji je fotoaparat sredstvo za bilježenje poetike. Poetike sasvim posebnoga tipa. Jer njegove fotografije zrače suptilnom lirskom osjećajnošću, te poznavanjem psihologije subjekta ili estetike fotografiranog objekta.“ Estetike koja kod Vesovića proizlazi „ne samo iz njegovih emocija već i iz istančane vizualne tankoćutnosti koja isključuje suvišno i nebitno.“ Ali estetike koja pritom „od svakodnevice stvara mitske prizore“ (Nikola Albaneže).

Fotokolaž (fotografija u koju intervenira i koju manipulira montažom), kolaž i asamblaž zauzimaju važno mjesto u Vesovićevu stvaralaštvu već gotovo dva desetljeća. On kaže:  „Fotografije danas nemaju onaj značaj kakav su imale prije. Nekada smo puno radili za novine, novine su bile život. Danas fotografija ne može dati puno informacija. Ako želite ljudima prenijeti određenu poruku, tada to sve morate trasirati na drugi način. Kolažom. Kolaž je vrlo značajan općenito u umjetnosti, još od Braquea, Picassoa... To je multifunkcionalna poruka gledatelju“. Tako je u Vesovićevu stvaralaštvu sad važno preslagivanje i montiranje; promišljeno spajanja i rekomponiranje, „upakiravanje“ jedne forme i jedne strukture unutar druge, pa na taj način kreiranje novih prostornih i vremenskih sedimenata - i novih svjetova. Ali i novih smislenosti, jer se iz „krhotina“ različitih, naizgled aleatorički okupljenih zajedništava rađaju nove priče i nova značenja. Stapa se staro s novim, crno-bijelo s bojom, stvarnost s maštom, gradeći neobičan sklad raznih veličina i proporcija, prikaza i oblika. Koristeći suvremene postupke, ispreplićući medije – (fotografski, slikarski i kiparski) te uvodeći i tekstove u vizualnu priču (a oni su počesto grafijski ili pravopisno namjerno nepravilni, kako bi se profinjeno poslala poruka o otporu i oponiranju), Vesović nam u svojim kolažima i asamblažima stalno daje na uvid široku lepezu asocijacija i metafora, simbola i priča, kako bi nas intrigirao, provocirao - čak nasmijao. Ali iznad svega aktivirao i tako uvukao u komunikaciju. 

Premda tvrdi kako ne priznaje ništa što nije slučajno, ovaj umjetnik u svojim kolažima i asamblažima  ipak ne može izbjeći, zbog svoje likovne kultiviranosti, da mu se u kreativni proces uz slučajnost ne uvuče i sva njegova iskustvenost; sva intelektualnost i duhovnost; i sva poetska osjećajnost. Ali isto tako i konceptualna promišljenost, ovdje neodvojiva od kolažnog oblikovanja i montiranja nove stvarnosti, koja je tu uvijek gledana kroz njegov osobni diskurs. Iščitavanje tih kolaža i asamblaža pokazuje da oni nisu neka slučajna, nasumična improvizacija, niti igrarija bez smisla, već vrlo promišljena poruka, kroz koju autor odašilje svoj stav i svoj komentar. Poruka kroz koju vizualizira svoj sustav vrijednosti, svoju estetiku i svoju životnu filozofiju. Najposlije, poruka kroz koju vrlo često iskazuje ljubav i poštovanje prema sebi bliskima – obitelji i prijateljima. Ali i divljenje prema drugim autorima. U ovom slučaju, prema Jan Fabreu, slavnom, avantgardnom belgijskom piscu, dramaturgu, multidisciplinarnom vizualnom umjetniku, kazališnom koreografu i dizajneru, koji se okušao u gotovo svim umjetničkim žanrovima; koji stalno pomiče granice i testira društvene norme i tabue; koji je kontroverzan i subverzivan; ali izrazito kreativan i lucidan. Koji je zato po mnogo čemu Vesoviću blizak i stoga mu uzor, pa naš fotograf njemu zato i posvećuje ovu izložbu. 

 

 

Višnja Slavica Gabout